Tradicija ribolova i prerade ribe u Hrvatskoj ima dugu povijest, ključnu za gospodarski razvoj zemlje. Povijest prerade slatkovodne ribe započinje u srednjem vijeku, kada su šaranski ribnjaci postali važan izvor hrane i trgovine. Početkom 20. stoljeća osnovana su velika šaranska ribnjačarstva u Poljani, Končanici, Našicama i drugim područjima pogodnim za uzgoj. Kasnije su ribnjačarski objekti integrirani u industrijske komplekse, omogućujući modernizaciju sektora.
U industriji prerade slatkovodne ribe dominiraju proizvodi poput svježe, dimljene i konzervirane ribe te fileta. Među najcjenjenijim proizvodima ističu se dimljena pastrva, šaran i konzervirana riba, koji su vrlo traženi na domaćem tržištu. Ovaj sektor i dalje igra ključnu ulogu u gospodarskoj stabilnosti i zapošljavanju u ruralnim područjima Hrvatske, čime doprinosi očuvanju kulturne baštine i tradicionalnih metoda prerade.
Iako industrija prerade slatkovodne ribe suočava s izazovima poput održivosti i konkurencije, sektor ima veliki potencijal za rast. Kroz inovacije, održive prakse i primjenu novih tehnologija, može doprinijeti očuvanju kulturne baštine, otvaranju novih radnih mjesta i jačanju konkurentnosti Hrvatske na globalnom tržištu ribljih proizvoda.
Ekološke prakse u ribljoj industriji
Ekološke prakse postale su ključne za očuvanje slatkovodnih ekosustava i održavanje ravnoteže ribljih stokova. Unatoč izazovima, postoje inicijative koje podržavaju održiv uzgoj ribe i odgovornu kupovinu. To uključuje odabir ribe odgovarajuće veličine, izbjegavanje premlade ribe i poticanje raznovrsnosti u prehrani kako bi se smanjio pritisak na određene vrste. Za akvakulturu su ključni dobri okolišni uvjeti, osobito kvaliteta vode. Ako se ispravno upravlja, akvakultura može biti održiva metoda proizvodnje bjelančevina s manjim ekološkim i ugljičnim otiskom u odnosu na druge oblike uzgoja. Također, pravilno upravljana akvakultura ima značajnu ulogu u industriji prerade ribe, smanjujući negativan utjecaj na ekosustave.
Nepoštivanje ekoloških praksi može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući smanjenje ribljih stokova i biološke raznolikosti. U akvakulturi, rizici od zagađenja, prijenosa bolesti i smanjenja bioraznolikosti dodatno ugrožavaju ekosustave. Kako bi se smanjio negativan utjecaj na okoliš, ključno je održivo upravljanje ribljim resursima. To uključuje optimizaciju korištenja resursa, poput naprednih sustava za praćenje stanja zaliha riba i korištenja ekološki prihvatljivih hranjivih smjesa u akvakulturi. Industrija prerade ribe mora pratiti ove održive prakse, smanjivanjem emisija štetnih tvari i poboljšanjem obrade otpadnih materijala.
Uvođenje sustava za učinkovitu preradu ribe, upravljanje otpadom i smanjenje emisija štetnih tvari ključno je za doprinos cirkularnoj ekonomiji. Korištenje ekoloških praksi također podrazumijeva očuvanje biološke raznolikosti, usklađivanje industrijskog poslovanja s ekološkim zonama i zaštitu prirodnih resursa. Edukacija i podizanje svijesti među proizvođačima, potrošačima i širim društvom o važnosti ekoloških praksi ključni su za dugoročnu održivost u uzgoju i preradi ribe.
Tehnološke inovacije za održivost
Tehnološke inovacije predstavljaju ključni faktor za unapređenje konkurentnosti sektora akvakulture i industrije prerade ribe u Hrvatskoj. S obzirom na izazove s kojima se sektor suočava, poput visokih transakcijskih troškova i malih proizvodnih obujama, implementacija novih tehnologija omogućava postizanje održivosti, smanjenje ekološkog otiska te veću tržišnu konkurentnost. Jedan od glavnih strateških ciljeva je izgradnja snažnih tržišnih lanaca, smanjenje administrativnih prepreka i integracija naprednih tehnologija koje povećavaju efikasnost proizvodnje. Pametni sustavi uzgoja, automatizacija u procesima i inovacije u pakiranju omogućuju industriji prerade ribe značajan iskorak u očuvanju resursa i smanjenju negativnog utjecaja na okoliš. Korištenje tehnologija poput senzora i praćenja uvjeta uzgoja može poboljšati učinkovitost te smanjiti potrošnju resursa, poput vode i hrane za ribe, uz sprječavanje prekomjernog korištenja pesticida ili antibiotika.
U sektoru akvakulture, pristup poljoprivrednim zemljištima često je prepreka za daljnji razvoj pa bi optimizacija sustava upravljanja zemljištem mogla pomoći u lakšoj integraciji malih i srednjih proizvođača u tržišne lance. Povezivanje tih proizvođača s tržištem, uz primjenu visokih ekoloških standarda i održavanje bioraznolikosti, predstavlja važan korak prema održivoj proizvodnji. Korištenje ekološki prihvatljivih sustava, poput biofiltracije i recirkulacije vode, može smanjiti negativan utjecaj akvakulture na okoliš.
Također, u industriji prerade ribe, korištenje obnovljivih izvora energije, poput solarnih i vjetroturbina, moglo bi značajno smanjiti potrošnju energije u proizvodnji, koja je inače energetski intenzivna. Uvođenjem održivih rješenja, poput energetski učinkovitih sustava za preradu ribe, Hrvatska može smanjiti ekološki otisak industrije, čineći je ekološki prihvatljivijom i konkurentnijom na globalnom tržištu.
Digitalizacija je također važan trend koji oblikuje budućnost sektora. Automatizacija proizvodnih procesa omogućuje veću učinkovitost, smanjenje troškova te smanjenje ljudske pogreške. Digitalni alati za praćenje kvalitete proizvoda i optimizaciju proizvodnih linija mogu unaprijediti upravljanje proizvodnim procesima, dok ujedno omogućuju bolju kontrolu nad ekološkim standardima i učinkovitijim korištenjem resursa.
Za dugoročnu održivost sektora akvakulture i prerade ribe u Hrvatskoj, ključni su strateški smjerovi usmjereni na inovacije, ekološke prakse i tehnološki razvoj. Ulaganje u ekološki prihvatljive tehnologije, razvoj održivih poslovnih modela i primjena digitalizacije čine Hrvatsku konkurentnijom na globalnom tržištu. Ove tehnologije ne samo da povećavaju učinkovitost i smanjuju troškove, već i omogućuju značajnu zaštitu prirodnih resursa, što je ključno za dugoročnu održivost ovog sektora.
„Tehnološke inovacije i ekološki pristupi ključni su za budućnost hrvatske akvakulture i prerade ribe. Korištenjem pametnih sustava, automatizacije i obnovljivih izvora energije, možemo povećati konkurentnost, smanjiti ekološki otisak i osigurati održivost. Ulaganje u moderne tehnologije i digitalizaciju prilika je za smanjenje troškova i očuvanje okoliša, što je ključno za dugoročni rast sektora.“ – Andreja, voditeljica prerade ribe i proizvodnje
Podrška lokalnim zajednicama kroz riblju industriju
Industrija prerade ribe, a posebno akvakultura, od ključne je važnosti za ekonomski razvoj ruralnih zajednica u Hrvatskoj. Ovaj sektor igra vitalnu ulogu u stvaranju novih radnih mjesta, povećanju konkurentnosti i produktivnosti, čime direktno doprinosi jačanju ekonomske stabilnosti tih zajednica. Korištenje modernih tehnologija i inovativnih poslovnih modela omogućava povećanje učinkovitosti proizvodnje i otvara nova tržišta, što poboljšava životni standard lokalnih zajednica.
Sinergija između akvakulture i turizma pruža dodatne mogućnosti za diversifikaciju izvora prihoda, dok suradnja s lokalnim proizvođačima i prerađivačima ribe jača regionalnu povezanost i doprinosi održivosti sektora na duže staze. U Hrvatskoj, gdje je prerada ribe ključna za finalizaciju proizvoda, ove povezanosti donose obostranu korist – uzgajivači dobivaju pristup tržištu, a prerađivači mogu proširiti ponudu svojih proizvoda i potaknuti potražnju, posebno u segmentima poput fileta i gotovih ribljih proizvoda.
Financijska podrška kroz razvojne strategije u ribarstvu također igra ključnu ulogu u jačanju sektora, omogućujući unaprjeđenje infrastrukture i povećanje energetske učinkovitosti. Poticanje ulaganja u ekološki prihvatljive tehnologije i inovativne metode uzgoja, poput polikulture ili integrirane multitrofičke akvakulture, osigurava održivi rast i konkurentnost.
Suradnja s drugim sektorima, poput turizma i gastronomije, otvara dodatne prilike za stvaranje prihoda, čime se jača lokalna ekonomija. Turistički sektor u Hrvatskoj sve više prepoznaje kvalitetnu i održivu ribu kao važan dio gastronomske ponude, a to doprinosi očuvanju kulturne baštine, osobito u područjima s tradicijom uzgoja ribe. Primjena suvremenih tehnologija u preradi ribe u Hrvatskoj također omogućava veću efikasnost i održivost, što doprinosi konkurentnosti proizvoda na tržištu.
Uvođenjem oznaka kvalitete i zemljopisnog podrijetla, proizvodi akvakulture EU-a mogu se povezati s lokalnim prehrambenim lancima, promovirajući održive prakse i dodajući vrijednost proizvodima. Ove oznake igraju ključnu ulogu u povećanju prepoznatljivosti hrvatskih ribljih proizvoda, čime se doprinosi većoj konkurentnosti na međunarodnom tržištu.
Održiva akvakultura omogućuje zdraviju hranu s minimalnim ekološkim utjecajem, očuvanje bioraznolikosti, smanjenje onečišćenja i doprinos borbi protiv klimatskih promjena.
„Tvornica u našem mjestu donijela je novu energiju i stabilnost – mladima prilike za ostanak, obiteljima sigurnost, a cijeloj zajednici osjećaj povezanosti i napretka. Suradnja između lokalnih proizvođača i prerađivača te usmjerenost na kvalitetu i održivost podižu standard života i jačaju našu prepoznatljivost, stvarajući temelje za bolju budućnost.“
– Nenad, voditelj ključnih kupaca
Budućnost prerade ribe u Hrvatskoj
Prerada ribe, posebno u slatkovodnom sektoru, ključna je za hrvatsko gospodarstvo, no suočava se s izazovima koji zahtijevaju prilagodbu i inovaciju. Ograničena proizvodnja, potreba za modernizacijom kapaciteta i očuvanje okoliša ostaju prioriteti za održiv razvoj sektora.
Perspektive za daljnji razvoj sektora su optimistične. Ključni koraci uključuju uvođenje ekoloških praksi i proširenje asortimana proizvodnje s fokusom na vrste koje imaju visok potencijal, ali su trenutno nedovoljno zastupljene.Poticaj za razvoj proizvoda s višom dodanom vrijednošću također je nužan za jačanje konkurentnosti. Razvoj novih tehnologija i primjena održivih praksi u akvakulturi, poput korištenja obnovljivih izvora energije i integracije ekoloških metoda, može značajno unaprijediti poziciju Hrvatske na međunarodnim tržištima.
Unaprjeđenje proizvodnih kapaciteta i povećana tržišna koncentracija dodatno bi mogli potaknuti izvoz slatkovodnih proizvoda i prerađevina, otvarajući nova tržišta i pružajući prilike za jaču konkurenciju. Uvođenjem modernih tehnologija, jačanjem brendiranja i fokusiranjem na održivost, hrvatska industrija prerade ribe može osigurati dugoročnu stabilnost i uspjeh.
Za uspješan razvoj sektora nužno je osigurati adekvatnu podršku kroz investicije u infrastrukturu, kao i poticanje edukacije i osposobljavanja radne snage kako bi se odgovorilo na potrebe za novim znanjima i vještinama. Povećana suradnja s tržištem i integracija lokalnih proizvođača u globalne lance opskrbe mogu osigurati dugoročnu održivost sektora.
Prerada ribe u Hrvatskoj može doživjeti procvat uz kontinuirano ulaganje u moderne tehnologije, održive prakse i proširenje proizvodnog asortimana. Samo kroz kontinuiranu inovaciju, jačanje konkurentnosti i suradnju s globalnim tržištima, sektor može osigurati dugoročnu stabilnost i rast, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni.
„Prerada ribe ima veliki potencijal, no za održavanje konkurentnosti nužna su stalna ulaganja u modernizaciju i održivost. Ključ uspjeha leži u boljoj iskorištenosti sirovina, razvoju proizvoda s višom dodanom vrijednošću i edukaciji radne snage. Razvojem novih, kvalitetnih proizvoda i osnaživanjem lokalne zajednice možemo povećati konkurentnost i učvrstiti poziciju Hrvatske kao zemlje s vrhunskim ribljim prerađevinama.“ – Nataša, regionalna voditeljica ribnjaka
